Мужские кроссовки Nike Air Max 2016

Кроссовки мужские nike

Ищите информацию по фразе "кроссовки мужские nike"?


Видео: кроссовки мужские nike

Что Вы можете найти на YouTube:

Мужские кроссовки Nike Air Max 2016

Информация о кроссовки мужские nike

Какие статьи можно найти на Google по фразе кроссовки мужские nike:

11.09.2009.: prisustvovali smo radovima na uređenju jednog arheološkog nalazišta kraj Vodnjana u Istri. Građevinski dio radova vodi Branko Orbanić, arhitekt iz Žminja, čija je tvrtka Kapitel specijalizirana za obnovu zaštićenih kulturnih dobara i tradicijske graditeljske baštine. Orbanić je najveći hrvatski autoritet na tom polju: njegova su istraživanja i primjena starih tehnologija proizvodnje građevinskih materijala poput vapna, kamenih ploča i prirodnih pigmenata snažno utjecala na službene konzervatorske standarde u Istri, a njegove radionice-tečajevi izgradnje kažuna u Vodnjanu su pravi hit među stanovništvom. Pravi entuzijast sa strašću priča o svom poslu i rado nam je objasnio i neke trikove.

Fotostrip: GRADNJA SUHOZIDA

Ovo je suhozid na kojem se vidi nekoliko faza dovršenosti. U prvom planu je početa izgradnja jednog lica zida. Na isti način treba izvesti ovaj zavoj i zid spojiti do one bijele gomile šljunka u pozadini, cca 20 m dalje. Koristit će se kamen koji je nabacan po vrhu zida. Na slici se vidi i stražnje, potpuno obnovljeno lice zida koje gleda prema livadi.

Slaganje prvog reda kamena. Ovakvi poljski suhozidi nikada se nisu posebno temeljili jer su nastali kao posljedica raskrčivanja terena. Dovoljno je skinuti prvih 10-ak cm humusa što je ovdje već učinjeno strojem. Dubina smrzavanja terena u Istri nije velika, pa i za ozbiljnije građevine kao što su kažuni, kuće, crkvice itd., ne treba temelje ukopavati dublje od 30 cm.

U donji red idu najveći kamenovi, a najpravilniji brid kamena se slaže prema naprijed da formira lice zida.

Drugi red. Kao i kod svakog zidanja, gleda se da kamen preklapa rešku između dva donja.

Majstor pod stražnji dio kamena podmeće manji kamen da postigne stabilnost i nagib. Princip je da gornja ploha kamena bude horizontalna ili malo nagnuta prema unutra.

Umjesto jednog većeg, tu su došla dva manja + jedna ploča da prekrije fugu. Ključni savjet: NE KOMPLICIRATI! Ugrađuješ kamen koji si uzeo, eventualno uzmeš drugi ali sve preko toga je gubljenje vremena.

Paralelno se zida i unutrašnjost zida. Stabilnosti zida najviše pridonose dugački kamenovi vežnjaci koji su usidreni duboko u zid, odnosno prolaze skroz od jednog do drugog lica zida. Ovdje ih nema pa se i unutarnji slojevi moraju pažljivije zidati.

Majstor je čekićem skinuo bočni vrh kamena koji bi mu mogao smetati kod postave sljedećeg kamena pokraj ovoga. Pravi poljski suhozid zida se bez ikakve obrade kamena!

Treba znati kako udariti kamen da pukne kako treba. U principu bolje je sjekomice po malo nego po plohi kamena pa da se ovaj raspadne.

Problem? Desno od majstora vidljiv je je velik kamen čija je gornja ploha izbočena i nagnuta prema van. Na njoj se ne može zidati.

Nema problema! Mašklinom je kamen „razmrdan“ i malo zakrenut, a pod njega podmetnute ploče i dobivena je idealna ploha za zidanje.

I tako malo po malo, zid je spojen cijelom dužinom. Desno od zida su gomilice kamenja dovezene s gradilišne deponije kolicima.

Među kamenom je bilo dosta pravilnih ploča, pa je zidanje išlo brzo. Međutim šef gradilišta Aldo dao je primjedbu da ja zid „preuredan“! Naime, okolni poljski zidovi građeni su od priručnog kamena, a ne od biranih ploča…

…te izgledaju ovako nekako. Tako smo na kraju saznali da i među suhozidima ima šminkera i radničke klase.

Fotostrip: ZIDANJE KAMENA VAPNENIM MORTOM

Evo nas na arheološkom nalazištu, crkvici Sv. Šimuna iz 9 st. Da bi se nalaz mogao prezentirati, potrebno je rekonstruirati zidove do određene visine i konzervirati ih protiv propadanja. Vanjski zidovi su završeni, sada se zidaju unutarnji.

Zidanje dva lica kamena. Kamen se zida u vapnenom mortu, a završna fuga na kruni tako sazidanog zidića bit će s bijelim cementom.

Zida se vapnenim mortom. Od vapna se koristi gašeno domaće vapno, a za manje presjeke zidova, hidrauličko vapno.

Ono se miješa s pijeskom u omjeru 1:3. Dodavanjem vode dobija se hidraulički mort (veže i pod vodom, poput cementa!). Trik je u prirodnom sadržaju aluminija i sicilija; nešto slično dobije se u kućnoj radinosti miješanjem slabo pečene opeke, gline ili zemlje crvenice u običan vapneni mort.

Tehnika zidanja je slična kao i kod suhozida. Na slici se vide male kamene pločice podmenute pod stražnju glavu kamena radi stabiliteta.

Debljina horizontalne fuge je tolika da kamen lijepo sjedne. Najveća kvrga na kamenu dođe „na nulu“, a ostatak leži na mortu, u prosjeku 1,5-2 cm. Između dva lica uzidaju se manji kamenovi i zapuni mortom.

Završna fuga na kruni zida (ali samo površinski sloj cca 1,5 cm) napravi se sa cementnim mortom od bijelog cementa. Na taj način se zid konzervira protiv ulaska vode. Nakon kojih sat vremena se zid iščetka i pomete da se kamenovi lijepo vide.

Oko crkvice se u iskopan teren (arheologija) nasipava kamena frakcija 16-32 mm, sa završnim slojem frakcije 8-16 mm u unutrašnjosti crkvice.

I rezultat izgleda ovako. Ovo je obližnja crkvica – bazilika, na kojoj su radovi izvedeni 2004. /2005. godine.

Ova crkvica sv. Cecilije  također se nalazi u blizini. Izgrađena je na ruševinama rimske vile pa oko nje još traju arheološka iskapanja…

…a u međuvremenu su zidovi  preventivno zaštićeni mortom koji je nabačen na traku geotekstila („filca“).

Opet smo na crkvi Sv. Šimuna. Kako je radni dan počeo, tako i završava: Branko Orbanić fotografira radove.

Kratki intervju: BRANKO ORBANIĆ ODAJE TAJNE SUHOZIDA

Koliko treba vremena i ljudi da se napravi jedan kažun?

Kažun unutarnjeg promjera 3 m, debljine zidova 80 cm, jedan zidar i dva pomoćnika grade 15-20 dana.

U takav kažun ide oko 20 kubičnih metara odnosno oko 50 tona kamena. Nekad u povijesti su to bile dvije ovce (što je bilo puno), danas je to s materijalom i radom 60.000-70.000 kuna.

A pošto kvadratni metar suhozida?

Suhozid se treba računati po kubiku. To je skupa s materijalom 700-900 kn. Jedan zidar i jedan pomoćnik to naprave za otprilike 4 sata.

Da li bi laik mogao sam napraviti suhozid?

Da! I to se nije potrebno posebno učiti, nego samo slijediti osnovnu logiku zidanja. Naravno, ovisi i o vrsti kamena, ploče je lakše slagati nego oblo kamenje, jer je suhozid konstrukcija koja drži na trenje.

Što je od alata potrebno?

Može se i bez alata. Eventualno nekakav čekić. Glavni je princip da ne smiješ imati puno dorade

Source: https://nekretnineinfo.wordpress.com/2011/11/




Dom izgrađen po cijeni od 600 eura po kvadratu

Montažna obiteljska kuća smještena pod krošnjama listopadne šume, u mjestu Majcanima pokraj Buzeta, vlasnika Tanje i Mladena Vilića, prva je pasivna kuća u Hrvatskoj, uskoro s certifikatom uglednog Instituta Pasivhaus iz njemačkog Darmstadta.

A na putu do tog cerifikata valjalo je ispuniti čak nekoliko desetaka strogih uvjeta energetske učinkovitosti, poput testa nepropusnosti zraka, visoke učinkovitosti sustava ventilacije s rekuperacijom topline, limita napajanja sustava za hlađenje i grijanje od 15 KWh godišnje po četvornome metru, neprelaženja ukupne potrebe za primarnom energijom od 120 KWh godišnje po kvadratu i tako redom.

Zemni izmjenjivač topline

Naš domaćin, po struci informatičar, Mladen Vilić upoznao nas je s početkom ove jedinstvene priče iz Hrvatske, kad je njegova obitelj prije sedam godina kupila parcelu od 2680 kvadrata u šumarku, na 156 metara nadmorske visine, s namjerom da realizira svoj dugogodišnji san o izgradnji pasivne kuće koja će za njegovu obitelj biti raj, u kojem će se maksimalno štedjeti energija, postići optimalni toplinski učinak, te im osigurati daleko ugodniji i udobniji život od onog u “običnoj” kući.

Mladen se sa suprugom Tanjom i troje djece uselio u kuću 1. kolovoza, a do danas za hlađenje i grijanje nisu potrošili praktički ni kunu. Stoga ne čudi da na pitanje kako se griju on duhovito odgovara: ”Na djecu!”, objašnjavajući nam da se temperatura zraka tijekom dječje igre u kući osjetno podigne.

Stabla koja okružuju kuću stambene površine 140 četvornih metara donose uštedu do čak 1100 KWh godišnje, jer su tijekom ljeta prirodna sjena koja sprječava pregrijavanje objekta. Osim toga, na prosječnoj dubini od 3,5 metra nalazi se ukopan zemni izmjenjivač topline, koji ljeti hladi zrak, zimi ga predgrijava, tako da u kući nema aparata za grijanje, odnosno hlađenje.

Također je bitna orijentiranost objekta, čije je pročelje okrenuto prema jugu, tako da velika staklena stijena u dnevnom boravku apsorbira sunčevu toplinu tijekom hladnih sunčanih dana. Zanimljiva je činjenica da je ovaj projekt Vilić sam osmislio i realizirao, uz “blagoslov” renomiranog hrvatskog arhitekta Ljubomira Mišćevića. Zidovi debljine 42 centimetara punjeni su i obloženi kamenom vunom proizvođača “Rockwool”, koji je prepoznao vrijednost ovog “unikatnog” projekta, slijedeći proizvodnu orijentaciju prema energetski učinkovitoj izgradnji.

Sunčani kolektori

Vilić kaže da je u cijelom projektu važna i kvaliteta ugrađene stolarije, koja je najčešći krivac za energetske gubitke, pa je nabavio certificiranu stolariju za pasivne i niskoenergetske kuće tvrtke “Internorm”, s troslojnim ostakljenjem punjenim kriptonom.

“Mjesečni troškovi hlađenja i grijanja iznose prosječno cijenu pet kava, a četvorni metar izgradnje ove kuće stajao me je manje od 600 eura po četvornome metru. Gubici energije svedeni su na teoretski minimum, toplinski dobici su golemi”, veli vlasnik kuće. Kako u njoj žive tek tri i pol mjeseca, toplu vodu za sada koriste iz električnog bojlera kapaciteta 300 litara, a u planu im je postavljanje sunčanih kolektora za proizvodnju struje za grijanje tople vode, dakle izvora obnovljive sunčane energije.

“Srce” cijelog ovog visokosofisticiranog projekta je u potkrovlju, gdje je smješten sustav ventilacije s visoko učinkovitim povratom topline, koji u kuću po potrebi ubacuje svježi vanjski zrak. “Mozak” za upravljanje energetskim potencijalom kuće, koji je Vilić sam projektirao i realizirao u suradnji s mr. Irvinom Sirotićem, dipl. ing., još je u fazi testiranja i njegovo skoro puštanje u puni pogon značit će završetak projekta i potpuno uživanje u pasivnoj kući. Ukupna cijena hvalevrijednog projekta je 86.000 eura.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

Source: http://www.dragodid.org/ucili-smo-od-profesionalaca-kako-se-radi-suhozid/

Leave a Replay

Make sure you enter the(*)required information where indicate.HTML code is not allowed